«Nikako ne poželite ono čime vas je Allah jedne iznad drugih odlikovao! Muškarcima pripada udio što ga steknu, a i ženama pripada udio što ga steknu! A od Allaha tražite iz Njegova obilja! Allah je znalac stvari svake!» (En-Nisa', 32)
Islam je ženama osigurao ekonomsku slobodu i neovisnost od muškaraca. Po prvi put u ljudskoj historiji, islam je ženama darovao zakonski utemeljenu ekonomsku poziciju. Žena sada može posjedovati, upravljati, nasljeđivati, prenositi i prodavati svoju vlastitu imovinu kako joj je volja, svojim punim pravom.' Njen posjed ostaje samo njen, brak ili razvod braka ništa ne mijenjaju u tom smislu. Islamska vlast i praksa, kad su posrijedi ekonomska prava žena, svjetlosnim su godinama ispred bilo kakvog zapadnog proglasa o jednakim pravima ljudi. Islam je donio ova prava ženama prije 1400 godina, daleko prije nego što se o jednakim pravima mislilo, odnosno zarad jednakih prava povela borba u drugim zemljama.
Na Zapadu žensko javljanje na ekonomskoj areni dogodilo se jedino tokom dva svjetska rata kad je, s većinom muškaraca regrutiranih za ratne ciljeve, potreba za radnom snagom bila tako akutna da nije bilo druge opcije doli izvesti žene iz njihovih domova. Međutim, to je prouzrokovalo mnogo jada i nevolje te golemu borbu i nastojanje kako bi se žene, igdje, približile poziciji jednakog ekonomskog statusa. Čak i danas, zapadna žena je ekonomski vezana za svog muža, koji može tražiti udio u njenoj zaradi za tekuće domaće troškove a, u slučaju razvoda, potraživati dio njene uštedevine. Sasma suprotno, muslimanskoj ženi se daje pravo na potporu od strane njenog muža, neovisno od toga koliko ona lično može biti bogata; dok je dijete, ima pravo na potporu svoga oca a kad ostari žena ima pravo na potporu svoje djece. Muslimanska žena je lišena tereta obaveze da zarađuje za vlastitu egzistenciju i dozvoljeno joj je da raspolaže zarađenim sredstvima po njenom vlastitom izboru.

U slučaju nasljedstva, muslimanskoj ženi se dodjeljuje udio ravan polovici onoga koji se daje njenom muškom prnjaku. Ovo se često navodi kao primjer islarnske nepravičnosti prema ženama, ali činjenice opravdava podrobnije ispitivanje. U mnogim društvima, uključujući predislamsku Arabiju, imetak kojeg je trebalo naslijediti razdjeljivao se putem pismene oporuke koja je u mnogim slučajevima lišavala žene i one koji su u slabijoj poziciji njihova udjela; ovo je još uvijek slučaj u nekim dijelovima svijeta. 

Islam nudi, kako je poznato, "gotovu oporuku": Kur'an izriče islamske naloge koji se tiču nasljedstva i daje ženama pravo da nasljeđuju od svojih muževa, očeva i braće:
«Muškarcima pripada dio onoga što su ostavili roditelji i rođaci, i ženama pripada dio onoga što su ostavili roditelji i rođaci, pa bilo toga malo ili bilo toga puno, njima - određeni dio.» (En-Nisa', 7)
Razlog zbog kojeg se muškarcima daje dupli iznos u odnosu na žene je taj što muškarci imaju odgovornost starati se za njihovo ženskinje: od muškarca se može tražiti da ga troši na svoju majku, sestre ili druge ženske srodnike. Žena je ovlašćena da raspolaže svojim dijelom nasljedstva kako želi i nije dužna izdržavati nikoga, čak ni samu sebe. Kad se ove činjenice imaju u vidu, pravična pozicija islama je neprijeporna.
Islam je ženama dao prava u svim aspektima života, uključujući neke aspekte po kojem žene u drugim kulturama nemaju prava čak ni u današnje doba. Mnogi elementi na koje kritičari ukazuju kao na primjere nekorektnosti prema ženama, pod lupom dubljeg uvida, pokazuje se da su u interesu žena i čak se mogu sagledati kao vid njihovog povlašćenog tretmana