Znaš li da te još uvijek čekam na onom mjestu gdje si obečala da ćeš doći.

Znaš li kako sam teško stajala od straha da nećeš biti ovdje, i kako sam osječala da se zemlja trese pod mojim nogama.

Znaš li da su moje oći pratile svakog prolaznika, i sjajile svaki put kada bi vidjela nekoga da podsjeća na tebe.

Znaš li da je nebo čekalo zajedno samnom i da je mjesec obečao da će osvjetliti tvoj put.

Znaš li da sam te čekala pred sabah, ali kad je svanulo jutro ti nisi došla.

Znaš li da sam kupila ruže za tebe, one koje si najviše voljela.

Znaš li da sam od bola pala na tešku zemlju i ogrebala svoje lice gdje mi je ožiljak ostao.

Znaš li da su sve ruže postale bjele i da je nebo plakalo zajedno sa mnom kada si rekla da slijedeći dan nećeš ovdje biti.

Znaš li da sam sanjala da ćeš doći, ali nisi došla.

Znaš li da sam uputila dove za tebe i sigurno si ih čula, ali si ipak odlučila otići.

Znaš li da si prošla pored mene i ja sam te gledala sa suzama u oćima nadajući se da ćeš prepoznati onu djevojčicu u meni.

Znaš li da sam zakasnila jer sam brala ruže za tebe, nadajuči se da će ti se svidjeti, ali nikada ih nisi uspjela vidjeti.

Znaš li da sam mislila da ćeš me uvijek čekati, ali nisam vidjela da je naše vrijeme prošlo i da je vrijeme da se oprostimo.

Znaš li da sam vidjela srebrena vrata u Dzenneta otvorena za tebe.

Znaš li da sam te vidjela medzu onim čistim dušama koje upučuje dove za mene i za tebe i za ono što nismo vidjele.

Znaš li da te i dalje čekam na istom mjestu gdje si obečala da ćeš ostati.

Znaš li da sam te trebala više nego što si mogla zamisliti.